Pa ipak, jednu stvar Vam čovjek mora priznati: Vašu čudovišnu dosljednost kada su posrijedi Vaši privatni interesi! Doduše, Vi ste tu samo jedan od prominentnih šrafova merkantilno-profiterske tvrtke koja, pod plaštom nezavisnog medija, konsekventno djeluje pro domo!
0 Comments
Fingirajući argumentovani dijalog učesnika i novinara, emisija Mehanizam u javnosti instalira gotovo identičan monolog Moći kao i Truhiljova pisma čitalaca. Kako god teorijski definisali i distingvirali sisteme koji produkuju ovakve javne solilokvije, njihova praktična sličnost u ovom slučaju podrazumijeva situaciju u kojoj su interesi države i društva, samo pretekst za demonstraciju moći onoga(ili onih) u čijim rukama se ona de facto nalazi. Istorija je nesumnjivo stvorila bezbroj zločina, ali kod nas su zločini napisali bezbroj istorija. Zločini se ponavljaju zato što se istorija ovdje prosto obnavlja, poput jetre onog titana prikovanog za kavkasku stijenu. A tamo gdje se u ime starih laži hrli u novo nasilje ,istina se otkriva u slikama masovnih grobnica I apsurdnih stratišta. Nije, stoga, slučajno što taj novi fašizam sebe objavljuje negacijom slobodnog opredjeljenja upravo onih naroda koji su etiketirani kao “mali i nebitni” i čije teritorije korporativni novofašizam već smatra svojim prirodnim Lebensraum-om. Amblematično je i to što se sve to događa baš povodom proslave Dana pobjede nad fašizmom Možda je kalkulacija današnjih troškova podrazumijevala preusmjeravanje na taj konto onog novčanog iznosa koju porodice žrtava NATO bombardovanja moraju da vrate državi Crnoj Gori? Jer sud je ovih dana presudio da je država preskupo vrednovala živote svojih tragično postradalih građana, na osnovu čega su porodice žrtava dužne da državi vrate ono što su po tom osnovu ranije primile. Takva je, naime, logika okupacije i crnogorska aksiološka dijalektika: vrijednost običnog, nevinog, ljudskog života progresivno opada, cijena zločinu I zločincima raste! Ali dok na jednoj strani zvanična Crna Gora iskazuje svoje javno poštovanje časnim i čovječnim postupcima, na drugoj strani ih, takođe javno, okrutno kažnjava i žigoše. To je ona endemska vrsta licemjerne shizofrenije, koja je tokom oktobarskih protesta doživjela svoj zenit. Tokom prošlog vijeka, vojni pučevi koji su se dešavali diljem planete uglavnom su bili I ostali proizvod, posrednog ili neposrednog, anglosaksonskog uticaja. O tome je tako lijepo pisao Aljeho Karpentjer u sjajnom romanu “Pribježište u metodi”. Ni sa sinoćnim pokušajem puča, vjerujem, nije drugačije. |