Pa ipak, jednu stvar Vam čovjek mora priznati: Vašu čudovišnu dosljednost kada su posrijedi Vaši privatni interesi! Doduše, Vi ste tu samo jedan od prominentnih šrafova merkantilno-profiterske tvrtke koja, pod plaštom nezavisnog medija, konsekventno djeluje pro domo!
Gospodine Ivanoviću,
Neposredan povod mom otvorenom pismu je Vaš tekst pod naslovom Šefe, koji ti je vrag? u kome, na jedan doista dirljiv način, uzimate u zaštitu Ranka Krivokapića. U ovom konkretnom slučaju, koliko je nebitna sadržina Vašeg teksta, ili Vi kao javna ličnost, toliko je značajna politička ambicija koju Vi, uzev u obzir I Vaše rane radove, personifikujete, I koju ovim tekstom doslovno potpisujete. Naime, gospodine Ivanoviću, svojim potonjim tekstom vršite jednu fundamentalno nemoralnu političku inverziju, ovog puta tako što dželata potpuno neopravdano pretvarate u žrtvu. Sa kojom bi javnost trebala da se ne samo solidariše, nego I identifikuje, te nejakog Ranka zaštiti od furija Šefovog gnijeva: goropadnog Časlava, otrovne Sonje, partijskih guja iz potaje. Zaista, da Vas čovjek ne poznaje mogao bi pomisliti da ste nekakav kozer koji zbija epsku pošalicu, nešto u stilu Bolani Ranko, Ropstvo Krivokapić Ranka!
Znakovito je, međutim, gospodine Ivanoviću, da ste ovaj tekst objavili u rubrici Neko drugi a ne u vašem standardnom autorskom formatu Lovac na zmajeve. Ne znam koji su profesionalni motivi za ovu dislokaciju ali u Vašem slučaju svakako nije od velikog značaja. Mogli ste tekst objaviti u Kekecu ili čak Pobjedi ili kojoj Vam drago novini, mogli ste ga čak i ostaviti nepotpisanim, ali opet bismo Vas lako identifikovali kao autora. Tekst koji potpisujete je vjeran autoportret Vaše javne pojave, kao i kružoka kome pripadate i u čije ime i ovog puta nastupate, tako da Vas je jednostavno nemoguće pomiješati sa nekim drugim. Vi ste, skupa sa satrudnicima, takorekuć, patentirali jedan osobit metod političke autodenuncijacije, što je vjerovatno vaš jedini autentični doprinos žurnalizmu. Istina je da Vi, već godinama uporno pokušavate da nas ubijedite, da ste - kako Vi lično, tako I kružok čiji ste priučeni egzegeta-komesar - neko drugi, a ne onaj Željko, I one Vijesti. Horhe Luis Borhes, na jednom mjestu je kazao da novinari pišu za zaborav. Nije imao priliku da se upozna sa radom Vašeg kružoka koji svojim pisanjem zaborav proizvodi!
Tako, u Vašem posljednjem tekstu, lakonski konstatujete činjenično stanje koje opstaje netaknutim evo već četvrt vijeka: “…DPS dijeli i svađa Crnu Goru. Da bi je onda čerupao i kontrolisao.“ Međutim, notorna činjenica je da su se kao saradnici u tom poslu Krivokapić I njegov SDP, za razliku od mnogobrojnih satelita, pokazali nezamjenljivim. Da li Vas podatak kako je vijek trajanja njihove političke veze mnogo duži od prosječnog trajanja današnjih brakova, upućuje na neke očigledne zaključke? Frapantno je kako 17( i slovima: sedamnaest) godina neraskidivu dpSSdp koaliciju na vlasti, apsolutno ne uzimate u razmatranje. Možemo li uopšte više da se prisjetimo šta je sve stalo u tih 17 godina?! Zapravo, bolje reći: šta je sve nestalo u tih 17 godina?! Gotovo da je nemoguće prisjetiti se svih ugašenih preduzeća, pljačkaških privatizacija, svih afera, skandala, nerasvijetljenih ubistava! Pravna klasifikacija svih djelova ovog mozaika bijede I bezakonja je ogroman posao kojem će se oslobođene državne institucije jednog dana morati ozbiljno posvetiti.
Da, ekonomska i moralna likvidacija Crne Gore je, između svega ostalog, politički legat tog čovjeka koga ste kao protežea ovim tekstom uzeli pod svoju egidu! Što je bizarno, I sam Krivokapić, u svom prepoznatljivom, besramno licemjernom, maniru javno denuncira kriminalni status režima u čijoj hijerarhiji obnaša jednu od najvažnijih funkcija. I Vi mu zbog toga aplaudirate na javnoj sceni: Ne daj se Ranko! Teška srca, ali ovog puta jednostavno ne mogu a da se ne složim sa DPS-ovskim aparatčikom Časlavom Goropadnim Vešovićem: nemoralno je sa pozicije koju zauzima Krivokapić, izgovarati takve optužbe! A to što jedan Časlav, prije nego koji drugi javni poslenik, moralno problematizuje takvu situaciju ubjedljivo nam govori u kakvom je stanju moral naših javnih djelatnika.
Međutim, Krivokapić svoju (fingirano) shizoidnu poziciju brani rezonom zlostavljane žene: napustila bi ona nasilnog muža, ali ne može zbog djeteta. Tako bi se, na priliku, mogla protumačiti njegova izjava da je u koaliciji sa DPS-om isključivo zbog učlanjenja države u NATO. Na sam pomen turbulencija u toj čvrstoj I stabilnoj vezi, jer Ranko nema namjeru da izađe iz zagrljaja u kome nema nježnosti i ničeg ličnog - samo posao, Vi reagujete promptno. U advokatskom stilu, samoinicijativno pokrećete brakorazvodnu parnicu I implicitno nam sugerišete da moramo biti strpljivi sa Rankom, jer on je tu gdje jeste samo zbog toga jer je, kao I Vi, iskreno za učlanjenje u NATO. U čitavom ovom zamešateljstvu, naziremo podlost I cinizam od koga prosto zastaje dah! Jer kanda je apsolutno nevažno to što je protiv NATO-a danas ubjedljiva većina crnogorskih građana, pa sljedstveno tome, Krivokapić ne mora ništa da mijenja, do ispunjenja proklamovanog cilja, eto čak ni svog ozloglašenog koalicionog partnera! Samo: Ne daj se Ranko!
Pa tako, ako građani neće svojom voljom u NATO - a izvjesno je da neće! - postoji neko ko će im tu volju nametnuti. DPS je, dakle, to sredstvo, odnosno, mašinerija koja je već nebrojeno puta pokazala moć da građanima nametne neželjene odluke, i grubom silom kada je to neophodno. Primjer priznanja Kosova zorno o tome svjedoči.
Doduše, sama metafora o braku, kao načinu egzistencije dpSSdp koalicije, precizno razotkriva fertilnu potenciju veze između rečenih partnera. Jer iz takvog političkog braka jedino je i moguće da se rodi monstrum globalnih razmjera kakav je NATO. To je, valjda, crnogorska adaptacija Rozmarine bebe, budući da se crnogorska politička scena – onda kada nije parodija - žanrovski najprije može definisati kao horor. No, neću više trošiti riječi na Krivokapića i njegov SDP jer to je posebna tema o kojo se – na svu sreću I Vašu sramotu! – zna I više nego dovoljno. Ovo je tek samo malo podsjećanje na neke fakte koje Vaša interpretacija koncilijantno bagateliše, što je, dakako, na fonu ostvarenja Vaših političkih ambicija. Lijepo ste dosjetili da nam po istom scenariju dva puta prodate istu otrovnu maglu: juče je bilo prvo država, a potom demokratija, a danas je prvo NATO, a posle...okupacija!
Nego, moram da Vas pitam: zar zbilja vjerujete da nam rđave odnose sa Šefom Dvora možete poturiti kao samoidentifikaciju i znak prepoznavanja, i tako nas ubijediti da ste Vi, ili Vaš štićenik Krivokapić, neko drugi? Dovoljno je, dakle, da režimski kerberi malo jače zareže na nekog od nelojalnih Šefovih (sa)radnika, pa da u njemu prepoznamo dobrog momka. Kako da ne! Kao da niste čuli za onu izreku: ne laje kuca sela radi, nego sebe radi?
Ako cjelokupan antirežimski korpus principijelno sa Vama saosjeća zbog situacije kroz koju ste prošli i osuđuje vinovnike i inspiratore tog sramnog nepočinstva, to još ne znači da ste u čitavoj ovoj stvari u pravu, naprotiv! Jednostavno: ne dozvoljavam sebi da zaboravim kako u Vašoj intifadi sa Šefom Dvora, obojica niste u pravu!
Na primjer, držite li da je moguće zaboraviti kako je najveći broj antirežimskih glasača svaku pobjedu dpSSdp koalicije doživljavao kao svoj lični i poraz Crne Gore, a Vi nas, zajedno sa ostalim učesnicima postizbornih kavalkada, ubjeđivali kako je to ipak pobjeda Crne Gore? Ali ne moramo čak ni da odlazimo toliko unatrag i podsjećamo se pomenutih ranih radova. Dovoljno je samo da se prisjetimo skorašnjeg perioda i toga kako ste se, baš negdje između dvije Vaše standardne filipike protiv Šefa Dvora sa istim rukovali. No, čak i to nije toliko razlog odijuma, koliko izjava sive eminencije Vašeg kružoka, profesora Perovića: „Da je (Đukanović, prim.aut.) otišao 2007. otišao bi kao heroj i ja bih se borio koliko bih god mogao da ga niko ne tereti, da mu se sve oprosti, ako se nađe kakav zločin i kriminal.“
Voila! Ovim postaje jasno sa kog izvora se napaja Vaša empatija prema Krivokapiću i koji je smisao Vašeg insistiranja na povratku u budućnost. Jer ako je Đukanović - samo da je ispunio svoj dio pogodbe - trebao biti aboliran od svake odgovornosti, ta, šta su onda u poređenju sa tim, grijesi Ranka K? Trice i kučine, očigledno. Krivokapić bi, dakle, trebao biti novi kupac Vaših oproštajnica; onaj prvi nije dozvolio da mu za njegove novce bilo šta oprostite, ovaj drugi bi možda trgovao i u naturi...
Štaviše, ne samo da tokom skandalozne obznane svojih prerogativa sekularnog sveštenika(Čomski), profesor Perović otvoreno priznaje da je kanio – nelegitimno i nezakonito - Šefu Dvora obezbijediti indulgencije, nego bi se tu još, kao nagrada za njegovu abdikaciju, iznašlo materijala i za njegovu herojsku beatifikaciju! Pri tom, nota bene, kriminal i zločin se uzimaju samo kondicionalno - ako se nađu. Pa zar jedna ovakva izjava nije sama po sebi – kriminalna?! No, i to je već tema za posebnu elaboraciju. Važno je u ovom kontekstu što takva izjava, kao uostalom i mnogo šta drugo, ukazuje, ne samo na genezu Vaše benevolentnosti prema nepopravljivim političkim grešnicima, već na političku feudalizaciju Crne Gore. Vlasnik medija je, u stvari, samoproglašeni, sekularni, Papa, a premijer države - Car, ili kako ga vi radije nazivate - Šef Dvora. Vaš sukob sa Dvorom je samo burleska, pastiš borbe za moć koja se stoljećima vodila između papstva i carstva. Feudalna konceptualizacija poretka se time svakako ne iscrpljuje, jer ako imamo Papu i Šefa Dvora, logično je da imamo: red sizerena, red vazala,velmoža, paževa, dvorskih dama, kraljevskih luda i tjeločuvara sve do glasačkog kmetstva osuđenog na kuluk sitnoj i krupnoj tranzicionoj vlasteli. I to je, gospodine Ivanoviću, orgija koja traje već četvrt vijeka, a koja je tek retorički ornament Vaše tugovanke zbog petominutne orgije po Ranku. Ali to je i dokaz kako tranziciona aristokratija iskazuje naročit senzibilitete kada mjeri stradanje svojih pripadnika jer plebs je navodno već decenijama viko, bez golema mrijet jada. A to što u toj orgiji po Ranku, RTCG nije ništa rekao o tamo nekakvom odlikovanju kojim ga je OEBS izvolio počastvovati, uporedivo je valjda jedino sa patnjom koju je tokom one znamenite besane noći osjetila princeza na zrnu graška.
Zbog svega navedenog, i mnogo čega što je ovom prilikom izostavljeno, sklon sam da Vam povjerujem na riječ kada ukazujete na važnost razumijevanja procesa. Ako je neko u stanju da razumije proces Ranka K, onda ste to zacijelo Vi i kružok. Ne čudi ni najmanje što ste upućeni u procese koji se dešavaju na Dvoru i u vezi sa njim, jer ste i sami na tom i takvom Dvoru, bili – ako ništa drugo, a ono barem – rado viđen gost i trgovački putnik-papski izaslanik u redovnoj misiji. Jer Vi ste, skupa sa kružokom, Dvoru i njegovom Šefu jedared prodali Crnu Goru. Da, Vi i vaš kružok a ne neko drugi! Svima onima koji su odbili da uzmu udjela u toj prljavoj raboti, svetili ste se preko u(ne)ređivačke politike Vaših medija. Za potrebe dvora, krivotvoreći koncept građanskog društva, istom tom u(ne)ređivačkom politikom crtali ste linije vještačkih srpsko-crnogorskih podjela. I čerupali ste, dakako! Svaka od ovih tvrdnji može se potkrijepiti konkretnim dokazima i primjerima, no čemu to? Građani sve znaju, a Vama je i tako svejedno. Jer da nije, našli biste za shodno da barem kurtoazno, pred javnošću, izgovorite: Mea culpa! Mea maxima culpa! Međutim, umjesto izvinjenja, Vi nastavljate da i dalje javno servisirate dnevnopolitičke potrebe vašeg kružoka. A što se oproštaja tiče, biće da se pouzdate u bliskost sa samoproklamovanim sekularnim Papom, profesorom Perovićem, koji potpuno samovlasno raspolaže čitavom zalihom građansko-pravnih indulgencija! Upravo stoga, u svemu je možda najviše gnusna ona lakoća i bezobzirnost sa kojom sebi umišljeno pridajete moralne atribute koje poričete Šefu Dvora i njegovoj sviti, i stavljate se u ulogu moralno-političkog arbitra u stvarima tekuće politike.
Pa ipak, jednu stvar Vam čovjek mora priznati: Vašu čudovišnu dosljednost kada su posrijedi Vaši privatni interesi! Doduše, Vi ste tu samo jedan od prominentnih šrafova merkantilno-profiterske tvrtke koja, pod plaštom nezavisnog medija, konsekventno djeluje pro domo! Vaši tekstovi su u stvari poslanice tog kvazimedijskog I nadripolitičkog entiteta. U civilizovanim društvima, sasvim je legitimno da politički artikulišete svoje privatne interese, kao I da težite njihovom ostvarenju, ali nije legitimno, još manje je moralno, da nam te interese podlo servirate kao objektivni žurnalizam I istinsko opozicionarstvo, i da u tom cilju godinama revnosno ispisujete Vaše palimpseste!
Ali da je samo do toga, ne bi bilo potrebe da Vam se na ovaj način obratim. Međutim, Vaša djelatnost proizvodnje zaborava manje je fatalna jedino u poređenju sa Vašom nepresušnom potrebom za proizvodnjom bofl političkih projekata. Tako ste proteklih mjeseci od kolumnista, ombdusmana, urednika i saradnika Vašeg lista i inih subjekata, formirali još jednu političku falangu za javno promicanje Vaših interesa, a koja se lažno predstavlja kao Građanski pokret. I vrapci u Crnoj Gori znaju čemu je namijenjena Vaša nova garnitura (p)olovnih vojnika, nedostojna imena koje rabi. Uostalom, svima je takođe već poznato da ste od Vašeg medija napravili neformalnu NATO bazu, ždanovistički propagandni punkt, pa je Građanski pokret samo drugo ime za politički nastavak takvog u(ne)ređivačkog kursa. Vaša je evidentna namjera da nam preko Ranka Krivokapića I novog političkog nasciturusa (koji je došao na mjesto mrtvorođenčeta) ekspresno obezbijedite povratak u budućnost. No, s obzirom na Vaš ukupni javni angažman, kao I angažman onih koje ste odabrali za izvršenje tog nečasnog zadataka, lako je zaključiti da nam opet prodajete nedavnu prošlost i budućnost jedne iluzije. I tu ste opet, kao I onomad, za istom tezgom sa Šefom Dvora, ali i sa nadom da ćete u raspodjeli konačnog profita upravo Vi postati vlasnici kontrolnog paketa akcija. Međutim, kao i Šef Dvora I dvorjani, Vi takođe pripadate onoj prošlosti koja je od budućnosti Crne Gore, kao prosperitetne, demokratske I pravno uređene države, načinila tek morbidan vic dežurnih cinika. I da bi Crna Gora uopšte mogla da se sa prošlošću obračuna I napokon krene naprijed, ona prvenstveno mora ostati izvan onog koncepta koji i sam nepovratno pripada prošlosti, a to je uistinu NATO, kao relikt bipolarnog svijeta I mračna sjena sna o njegovoj unipolarnosti.Narod, na svu sreću, sve to ovog puta jasno prepoznaje. Ne moraju previše o tome ni da razmišljaju. Dovoljno je da čuju I vide Vas kako za istom tezgom izvikujete: Ne daj se Ranko! pa da se prisjete kako su prošli kada su od Vas kupovali proizvod koji ste bučno reklamirali - Ne daj se Milo! Što je, ujedno, i najbolja potvrda one teze kako se istorija prvi put dešava kao tragedija, a ponavlja uvijek kao farsa.
Zato Vas, na koncu, ljubazno molim da prestanete brinuti o budućnosti Crne Gore. U dobrom dijelu, zbog takve Vaše brige imamo tranziciju koja liči na, autentično crnogorski, srednji vijek i državu skrojenu po mjeri feudalne svijesti i savjesti. Umjesto ispisivanja novih stranica Vaše srednjevjekovne sage o lovu na zmajeve mogli biste, poput Nabokova, na primjer, proučavati i opisivati uzbudljivi život leptira. Bio bi to mali korak za entomologiju, ali ogroman za Crnu Goru!
M.M
Neposredan povod mom otvorenom pismu je Vaš tekst pod naslovom Šefe, koji ti je vrag? u kome, na jedan doista dirljiv način, uzimate u zaštitu Ranka Krivokapića. U ovom konkretnom slučaju, koliko je nebitna sadržina Vašeg teksta, ili Vi kao javna ličnost, toliko je značajna politička ambicija koju Vi, uzev u obzir I Vaše rane radove, personifikujete, I koju ovim tekstom doslovno potpisujete. Naime, gospodine Ivanoviću, svojim potonjim tekstom vršite jednu fundamentalno nemoralnu političku inverziju, ovog puta tako što dželata potpuno neopravdano pretvarate u žrtvu. Sa kojom bi javnost trebala da se ne samo solidariše, nego I identifikuje, te nejakog Ranka zaštiti od furija Šefovog gnijeva: goropadnog Časlava, otrovne Sonje, partijskih guja iz potaje. Zaista, da Vas čovjek ne poznaje mogao bi pomisliti da ste nekakav kozer koji zbija epsku pošalicu, nešto u stilu Bolani Ranko, Ropstvo Krivokapić Ranka!
Znakovito je, međutim, gospodine Ivanoviću, da ste ovaj tekst objavili u rubrici Neko drugi a ne u vašem standardnom autorskom formatu Lovac na zmajeve. Ne znam koji su profesionalni motivi za ovu dislokaciju ali u Vašem slučaju svakako nije od velikog značaja. Mogli ste tekst objaviti u Kekecu ili čak Pobjedi ili kojoj Vam drago novini, mogli ste ga čak i ostaviti nepotpisanim, ali opet bismo Vas lako identifikovali kao autora. Tekst koji potpisujete je vjeran autoportret Vaše javne pojave, kao i kružoka kome pripadate i u čije ime i ovog puta nastupate, tako da Vas je jednostavno nemoguće pomiješati sa nekim drugim. Vi ste, skupa sa satrudnicima, takorekuć, patentirali jedan osobit metod političke autodenuncijacije, što je vjerovatno vaš jedini autentični doprinos žurnalizmu. Istina je da Vi, već godinama uporno pokušavate da nas ubijedite, da ste - kako Vi lično, tako I kružok čiji ste priučeni egzegeta-komesar - neko drugi, a ne onaj Željko, I one Vijesti. Horhe Luis Borhes, na jednom mjestu je kazao da novinari pišu za zaborav. Nije imao priliku da se upozna sa radom Vašeg kružoka koji svojim pisanjem zaborav proizvodi!
Tako, u Vašem posljednjem tekstu, lakonski konstatujete činjenično stanje koje opstaje netaknutim evo već četvrt vijeka: “…DPS dijeli i svađa Crnu Goru. Da bi je onda čerupao i kontrolisao.“ Međutim, notorna činjenica je da su se kao saradnici u tom poslu Krivokapić I njegov SDP, za razliku od mnogobrojnih satelita, pokazali nezamjenljivim. Da li Vas podatak kako je vijek trajanja njihove političke veze mnogo duži od prosječnog trajanja današnjih brakova, upućuje na neke očigledne zaključke? Frapantno je kako 17( i slovima: sedamnaest) godina neraskidivu dpSSdp koaliciju na vlasti, apsolutno ne uzimate u razmatranje. Možemo li uopšte više da se prisjetimo šta je sve stalo u tih 17 godina?! Zapravo, bolje reći: šta je sve nestalo u tih 17 godina?! Gotovo da je nemoguće prisjetiti se svih ugašenih preduzeća, pljačkaških privatizacija, svih afera, skandala, nerasvijetljenih ubistava! Pravna klasifikacija svih djelova ovog mozaika bijede I bezakonja je ogroman posao kojem će se oslobođene državne institucije jednog dana morati ozbiljno posvetiti.
Da, ekonomska i moralna likvidacija Crne Gore je, između svega ostalog, politički legat tog čovjeka koga ste kao protežea ovim tekstom uzeli pod svoju egidu! Što je bizarno, I sam Krivokapić, u svom prepoznatljivom, besramno licemjernom, maniru javno denuncira kriminalni status režima u čijoj hijerarhiji obnaša jednu od najvažnijih funkcija. I Vi mu zbog toga aplaudirate na javnoj sceni: Ne daj se Ranko! Teška srca, ali ovog puta jednostavno ne mogu a da se ne složim sa DPS-ovskim aparatčikom Časlavom Goropadnim Vešovićem: nemoralno je sa pozicije koju zauzima Krivokapić, izgovarati takve optužbe! A to što jedan Časlav, prije nego koji drugi javni poslenik, moralno problematizuje takvu situaciju ubjedljivo nam govori u kakvom je stanju moral naših javnih djelatnika.
Međutim, Krivokapić svoju (fingirano) shizoidnu poziciju brani rezonom zlostavljane žene: napustila bi ona nasilnog muža, ali ne može zbog djeteta. Tako bi se, na priliku, mogla protumačiti njegova izjava da je u koaliciji sa DPS-om isključivo zbog učlanjenja države u NATO. Na sam pomen turbulencija u toj čvrstoj I stabilnoj vezi, jer Ranko nema namjeru da izađe iz zagrljaja u kome nema nježnosti i ničeg ličnog - samo posao, Vi reagujete promptno. U advokatskom stilu, samoinicijativno pokrećete brakorazvodnu parnicu I implicitno nam sugerišete da moramo biti strpljivi sa Rankom, jer on je tu gdje jeste samo zbog toga jer je, kao I Vi, iskreno za učlanjenje u NATO. U čitavom ovom zamešateljstvu, naziremo podlost I cinizam od koga prosto zastaje dah! Jer kanda je apsolutno nevažno to što je protiv NATO-a danas ubjedljiva većina crnogorskih građana, pa sljedstveno tome, Krivokapić ne mora ništa da mijenja, do ispunjenja proklamovanog cilja, eto čak ni svog ozloglašenog koalicionog partnera! Samo: Ne daj se Ranko!
Pa tako, ako građani neće svojom voljom u NATO - a izvjesno je da neće! - postoji neko ko će im tu volju nametnuti. DPS je, dakle, to sredstvo, odnosno, mašinerija koja je već nebrojeno puta pokazala moć da građanima nametne neželjene odluke, i grubom silom kada je to neophodno. Primjer priznanja Kosova zorno o tome svjedoči.
Doduše, sama metafora o braku, kao načinu egzistencije dpSSdp koalicije, precizno razotkriva fertilnu potenciju veze između rečenih partnera. Jer iz takvog političkog braka jedino je i moguće da se rodi monstrum globalnih razmjera kakav je NATO. To je, valjda, crnogorska adaptacija Rozmarine bebe, budući da se crnogorska politička scena – onda kada nije parodija - žanrovski najprije može definisati kao horor. No, neću više trošiti riječi na Krivokapića i njegov SDP jer to je posebna tema o kojo se – na svu sreću I Vašu sramotu! – zna I više nego dovoljno. Ovo je tek samo malo podsjećanje na neke fakte koje Vaša interpretacija koncilijantno bagateliše, što je, dakako, na fonu ostvarenja Vaših političkih ambicija. Lijepo ste dosjetili da nam po istom scenariju dva puta prodate istu otrovnu maglu: juče je bilo prvo država, a potom demokratija, a danas je prvo NATO, a posle...okupacija!
Nego, moram da Vas pitam: zar zbilja vjerujete da nam rđave odnose sa Šefom Dvora možete poturiti kao samoidentifikaciju i znak prepoznavanja, i tako nas ubijediti da ste Vi, ili Vaš štićenik Krivokapić, neko drugi? Dovoljno je, dakle, da režimski kerberi malo jače zareže na nekog od nelojalnih Šefovih (sa)radnika, pa da u njemu prepoznamo dobrog momka. Kako da ne! Kao da niste čuli za onu izreku: ne laje kuca sela radi, nego sebe radi?
Ako cjelokupan antirežimski korpus principijelno sa Vama saosjeća zbog situacije kroz koju ste prošli i osuđuje vinovnike i inspiratore tog sramnog nepočinstva, to još ne znači da ste u čitavoj ovoj stvari u pravu, naprotiv! Jednostavno: ne dozvoljavam sebi da zaboravim kako u Vašoj intifadi sa Šefom Dvora, obojica niste u pravu!
Na primjer, držite li da je moguće zaboraviti kako je najveći broj antirežimskih glasača svaku pobjedu dpSSdp koalicije doživljavao kao svoj lični i poraz Crne Gore, a Vi nas, zajedno sa ostalim učesnicima postizbornih kavalkada, ubjeđivali kako je to ipak pobjeda Crne Gore? Ali ne moramo čak ni da odlazimo toliko unatrag i podsjećamo se pomenutih ranih radova. Dovoljno je samo da se prisjetimo skorašnjeg perioda i toga kako ste se, baš negdje između dvije Vaše standardne filipike protiv Šefa Dvora sa istim rukovali. No, čak i to nije toliko razlog odijuma, koliko izjava sive eminencije Vašeg kružoka, profesora Perovića: „Da je (Đukanović, prim.aut.) otišao 2007. otišao bi kao heroj i ja bih se borio koliko bih god mogao da ga niko ne tereti, da mu se sve oprosti, ako se nađe kakav zločin i kriminal.“
Voila! Ovim postaje jasno sa kog izvora se napaja Vaša empatija prema Krivokapiću i koji je smisao Vašeg insistiranja na povratku u budućnost. Jer ako je Đukanović - samo da je ispunio svoj dio pogodbe - trebao biti aboliran od svake odgovornosti, ta, šta su onda u poređenju sa tim, grijesi Ranka K? Trice i kučine, očigledno. Krivokapić bi, dakle, trebao biti novi kupac Vaših oproštajnica; onaj prvi nije dozvolio da mu za njegove novce bilo šta oprostite, ovaj drugi bi možda trgovao i u naturi...
Štaviše, ne samo da tokom skandalozne obznane svojih prerogativa sekularnog sveštenika(Čomski), profesor Perović otvoreno priznaje da je kanio – nelegitimno i nezakonito - Šefu Dvora obezbijediti indulgencije, nego bi se tu još, kao nagrada za njegovu abdikaciju, iznašlo materijala i za njegovu herojsku beatifikaciju! Pri tom, nota bene, kriminal i zločin se uzimaju samo kondicionalno - ako se nađu. Pa zar jedna ovakva izjava nije sama po sebi – kriminalna?! No, i to je već tema za posebnu elaboraciju. Važno je u ovom kontekstu što takva izjava, kao uostalom i mnogo šta drugo, ukazuje, ne samo na genezu Vaše benevolentnosti prema nepopravljivim političkim grešnicima, već na političku feudalizaciju Crne Gore. Vlasnik medija je, u stvari, samoproglašeni, sekularni, Papa, a premijer države - Car, ili kako ga vi radije nazivate - Šef Dvora. Vaš sukob sa Dvorom je samo burleska, pastiš borbe za moć koja se stoljećima vodila između papstva i carstva. Feudalna konceptualizacija poretka se time svakako ne iscrpljuje, jer ako imamo Papu i Šefa Dvora, logično je da imamo: red sizerena, red vazala,velmoža, paževa, dvorskih dama, kraljevskih luda i tjeločuvara sve do glasačkog kmetstva osuđenog na kuluk sitnoj i krupnoj tranzicionoj vlasteli. I to je, gospodine Ivanoviću, orgija koja traje već četvrt vijeka, a koja je tek retorički ornament Vaše tugovanke zbog petominutne orgije po Ranku. Ali to je i dokaz kako tranziciona aristokratija iskazuje naročit senzibilitete kada mjeri stradanje svojih pripadnika jer plebs je navodno već decenijama viko, bez golema mrijet jada. A to što u toj orgiji po Ranku, RTCG nije ništa rekao o tamo nekakvom odlikovanju kojim ga je OEBS izvolio počastvovati, uporedivo je valjda jedino sa patnjom koju je tokom one znamenite besane noći osjetila princeza na zrnu graška.
Zbog svega navedenog, i mnogo čega što je ovom prilikom izostavljeno, sklon sam da Vam povjerujem na riječ kada ukazujete na važnost razumijevanja procesa. Ako je neko u stanju da razumije proces Ranka K, onda ste to zacijelo Vi i kružok. Ne čudi ni najmanje što ste upućeni u procese koji se dešavaju na Dvoru i u vezi sa njim, jer ste i sami na tom i takvom Dvoru, bili – ako ništa drugo, a ono barem – rado viđen gost i trgovački putnik-papski izaslanik u redovnoj misiji. Jer Vi ste, skupa sa kružokom, Dvoru i njegovom Šefu jedared prodali Crnu Goru. Da, Vi i vaš kružok a ne neko drugi! Svima onima koji su odbili da uzmu udjela u toj prljavoj raboti, svetili ste se preko u(ne)ređivačke politike Vaših medija. Za potrebe dvora, krivotvoreći koncept građanskog društva, istom tom u(ne)ređivačkom politikom crtali ste linije vještačkih srpsko-crnogorskih podjela. I čerupali ste, dakako! Svaka od ovih tvrdnji može se potkrijepiti konkretnim dokazima i primjerima, no čemu to? Građani sve znaju, a Vama je i tako svejedno. Jer da nije, našli biste za shodno da barem kurtoazno, pred javnošću, izgovorite: Mea culpa! Mea maxima culpa! Međutim, umjesto izvinjenja, Vi nastavljate da i dalje javno servisirate dnevnopolitičke potrebe vašeg kružoka. A što se oproštaja tiče, biće da se pouzdate u bliskost sa samoproklamovanim sekularnim Papom, profesorom Perovićem, koji potpuno samovlasno raspolaže čitavom zalihom građansko-pravnih indulgencija! Upravo stoga, u svemu je možda najviše gnusna ona lakoća i bezobzirnost sa kojom sebi umišljeno pridajete moralne atribute koje poričete Šefu Dvora i njegovoj sviti, i stavljate se u ulogu moralno-političkog arbitra u stvarima tekuće politike.
Pa ipak, jednu stvar Vam čovjek mora priznati: Vašu čudovišnu dosljednost kada su posrijedi Vaši privatni interesi! Doduše, Vi ste tu samo jedan od prominentnih šrafova merkantilno-profiterske tvrtke koja, pod plaštom nezavisnog medija, konsekventno djeluje pro domo! Vaši tekstovi su u stvari poslanice tog kvazimedijskog I nadripolitičkog entiteta. U civilizovanim društvima, sasvim je legitimno da politički artikulišete svoje privatne interese, kao I da težite njihovom ostvarenju, ali nije legitimno, još manje je moralno, da nam te interese podlo servirate kao objektivni žurnalizam I istinsko opozicionarstvo, i da u tom cilju godinama revnosno ispisujete Vaše palimpseste!
Ali da je samo do toga, ne bi bilo potrebe da Vam se na ovaj način obratim. Međutim, Vaša djelatnost proizvodnje zaborava manje je fatalna jedino u poređenju sa Vašom nepresušnom potrebom za proizvodnjom bofl političkih projekata. Tako ste proteklih mjeseci od kolumnista, ombdusmana, urednika i saradnika Vašeg lista i inih subjekata, formirali još jednu političku falangu za javno promicanje Vaših interesa, a koja se lažno predstavlja kao Građanski pokret. I vrapci u Crnoj Gori znaju čemu je namijenjena Vaša nova garnitura (p)olovnih vojnika, nedostojna imena koje rabi. Uostalom, svima je takođe već poznato da ste od Vašeg medija napravili neformalnu NATO bazu, ždanovistički propagandni punkt, pa je Građanski pokret samo drugo ime za politički nastavak takvog u(ne)ređivačkog kursa. Vaša je evidentna namjera da nam preko Ranka Krivokapića I novog političkog nasciturusa (koji je došao na mjesto mrtvorođenčeta) ekspresno obezbijedite povratak u budućnost. No, s obzirom na Vaš ukupni javni angažman, kao I angažman onih koje ste odabrali za izvršenje tog nečasnog zadataka, lako je zaključiti da nam opet prodajete nedavnu prošlost i budućnost jedne iluzije. I tu ste opet, kao I onomad, za istom tezgom sa Šefom Dvora, ali i sa nadom da ćete u raspodjeli konačnog profita upravo Vi postati vlasnici kontrolnog paketa akcija. Međutim, kao i Šef Dvora I dvorjani, Vi takođe pripadate onoj prošlosti koja je od budućnosti Crne Gore, kao prosperitetne, demokratske I pravno uređene države, načinila tek morbidan vic dežurnih cinika. I da bi Crna Gora uopšte mogla da se sa prošlošću obračuna I napokon krene naprijed, ona prvenstveno mora ostati izvan onog koncepta koji i sam nepovratno pripada prošlosti, a to je uistinu NATO, kao relikt bipolarnog svijeta I mračna sjena sna o njegovoj unipolarnosti.Narod, na svu sreću, sve to ovog puta jasno prepoznaje. Ne moraju previše o tome ni da razmišljaju. Dovoljno je da čuju I vide Vas kako za istom tezgom izvikujete: Ne daj se Ranko! pa da se prisjete kako su prošli kada su od Vas kupovali proizvod koji ste bučno reklamirali - Ne daj se Milo! Što je, ujedno, i najbolja potvrda one teze kako se istorija prvi put dešava kao tragedija, a ponavlja uvijek kao farsa.
Zato Vas, na koncu, ljubazno molim da prestanete brinuti o budućnosti Crne Gore. U dobrom dijelu, zbog takve Vaše brige imamo tranziciju koja liči na, autentično crnogorski, srednji vijek i državu skrojenu po mjeri feudalne svijesti i savjesti. Umjesto ispisivanja novih stranica Vaše srednjevjekovne sage o lovu na zmajeve mogli biste, poput Nabokova, na primjer, proučavati i opisivati uzbudljivi život leptira. Bio bi to mali korak za entomologiju, ali ogroman za Crnu Goru!
M.M